Tretman vode za piće je proces pretvaranja riječne vode u vodu za piće. Sirova voda može doći iz podzemnih ili površinskih voda i nije uvijek pitka bez tretmana.
Šta rezultira tretmanom vode za piće?
Mnoga jedinjenja moraju biti uklonjena pre nego što se voda može piti. Zaista, sirova voda je mutna i sadrži zagađivače, pesticide, organske molekule koji mogu biti toksični za ljudska bića. Ovi elementi potiču iz tla, rastvaranja stijena, antropskih aktivnosti (industrija, poljoprivreda…). Zbog toga je potrebno izvršiti brojne fizičke i hemijske tretmane kako bi se dobila kvalitetna voda koja zadovoljava važeće standarde.
Potrebna količina tretmana zavisi od početnog kvaliteta sirove vode. Podzemne vode će trebati manje tretmana jer će tlo već filtrirati ovu vodu i tako ukloniti dio zagađenja. Međutim, složenije je imati važnu proizvodnju.
Različiti koraci za proizvodnju vode za piće:
1) Voda prolazi kroz fizički predtretman kako bi se uklonilo sve što bi moglo oštetiti pumpe, ventile i drugu opremu u postrojenju za pitku vodu. Veliki elementi i pijesak se uklanjaju pomoću rešetke i komore za pijesak.
2) Preoksidacija: Za uklanjanje mineralnih jedinjenja (Fe, Mg), neprijatnog ukusa i mirisa iz vode, koristi se jak oksidant poput ozona. Takođe omogućava destabilizaciju otopljene organske materije i nekih mikrozagađivača kako bi se olakšala faza koagulacije.
3) Slučajno zagađenje vode: Sirova voda može biti slučajno zagađena pesticidima, herbicidima, surfaktantima, ugljovodonicima. Injekcija aktivnog uglja u prahu s vrlo velikom adsorbirajućom moći omogućava eliminaciju velikog dijela ovih toksičnih elemenata.
4) Mineralizacija ili demineralizacija: U zavisnosti od karakteristika vode neophodna je mineralizacija ili demineralizacija.
-Ako je tvrdoća vode previsoka potrebna je demineralizacija kako bi se smanjila količina Ca2+ i Mg2+. Smanjenje ovih elemenata omogućit će da se ograniči taloženje kamenca koji se taloži u cijevima i može oštetiti bojlere i druge kućne aparate.
-Ako je agresivnost vode previsoka, vrši se mineralizacija kako bi se smanjila koncentracija ugljičnog dioksida koji može napasti cijevi i osloboditi otrovne metale poput olova.
Da bi se ova dva problema riješila, u vodu se dodaje vapno ili soda u različitim koncentracijama.